Tijekom rane jeseni 2018. godine kontinuiranim neposrednim nadzorom Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije u području park-šume Velika i Mala Petka primijećeno je intenzivno sušenje odraslih pojedinačnih stabala alepskog bora, posebice na južnim padinama brda Velika Petka.

Obzirom da se na većem dijelu Dalmacije po prvi puta 2016. godine pojavio štetnik mediteranski potkornjak (Orthotomicus erosus Mill.) na stablima alepskog bora, čest uzročnik sušenja šuma alepskog bora od Zadra do Dubrovnika, Javna ustanova u suradnji s Hrvatskim šumarskim institutom, neposredno nakon uočavanja sušenja, pokrenula je istraživanje s ciljem utvrđivanja uzročnika sušenja stabala alepskog bora u park-šumi Velika i Mala Petka.

Tijekom prvog terenskog istraživanja u veljači 2019. godine, utvrđeno je pojačano sušenje stabala alepskog bora. Sušenjem je zahvaćen jedan dio krošnje na većem broju stabala, dok je na nekolicini stabala, napadnuta kompletna krošnja.

Kako bi se utvrdili razlozi pojave simptoma sušenja borova te utvrdila možebitna prisutnost mediteranskog potkornjaka, obavljena je vizualna procjena i analiza stanja park-šume, uzeti su uzorci kore i iglica te je postavljena feromonska klopka s ciljem praćenja stanja populacije mediteranskog potkornjaka. Sakupljeni uzorci su laboratorijski obrađeni kako bi se utvrdio mogući štetni organizam. Ni na jednom stablu alepskog bora nisu nađeni tragovi zaraze vrstama mediteranski potkornjak (Orthotomicus erosus) ili mali borov potkornjak granar (Pityogenes calcaratus). Od veljače 2019. godine, a kada rastom temperatura mediteranski potkornjak postaje aktivan, do rujna 2019. godine jednom tjedno sakupljao se ulov s feromonske klopke. Sakupljeni ulovi ukazali su na vrlo malu brojnost mediteranskog potkornjaka te potvrdili da trenutno ne postoje indikacije o populaciji, koja bi mogla prijeći u fazu gradacije te ugroziti opstanak park-šume Velika i Mala Petka.

Međutim, prvim pregledom osušenih krošnji alepskog bora uočeno je da se radi o mikozi iglica, te su uzorci iglica analizirani fitopatološkim laboratorijskim metodama. Laboratorijsko istraživanje uključivalo je površinsku sterilizaciju, ispiranje dijelova iglica te nasađivanje na hranjivu podlogu, dok je druga metoda istraživanja uključivala direktno stavljanje iglica u vlažne uvjete. Razvoj kultura pratio se tri tjedna, nakon čega je micelij dobivenih gljiva presađivan da bi se dobile čiste kulture. Nakon što su se pročišćene kulture gljiva potpuno razvile, napravljena je morfološka karakterizacija kultura, a nakon sporulacije i mikroskopska analiza. Provedenom detaljnom fitopatološkom analizom utvrđeno je da nađena gljiva na stablima alepskog bora pripada vrsti Sydowia polyspora (Bref. & Tav.) E. Mull, koja je po prvi put kao uzročnik sušenja zabilježena na odraslim stablima alepskog bora u Republici Hrvatskoj. Sydowia polyspora je gljiva koja se obično pojavljuje kao epifit (na površini biljnih dijelova) ili endofit (unutar biljnog tkiva) i u većini slučajeva ne utječe negativno na domaćina jer ne uzima od njega hranjive tvari i vodu. U slučaju promjenjenih klimatskih uvjeta postoji mogućnost ispoljavanja parazitskog načina života ove gljive, odnosno patogenog učinka na biljku. Njezina pojava kao uzročnika sušenja krošnji alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) u park-šumi je sekundarnog karaktera, odnosno njoj je predhodio neki abiotski fenomen. Vjerojatno je posljedica izraženijih nepovoljnih vremenskih uvjeta (primjerice neuobičajeno visokih temperatura ili posolice s olujnim nevremenom) koji su stvorili povoljne uvjete za parazitski razvoj i vršenje zaraze gljive Sydowia polyspora. Gljiva je široko rasprostranjena u svijetu. Zabilježena je kao uzročnik nekroze iglica na jelama (Abies spp.) u SAD-u, Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Norveškoj, a u susjednoj Italiji se 2014. pojavila na alepskom boru gdje su na nekoliko stabala uočeni simptomi u obliku žućenja i crveno-smeđeg oprženog izgleda iglica. Kasnijim praćenjem stanja zaraze na području Ligurije (provincija Savona) na sjeverozapadu Italije zabilježeno je širenje ove bolesti na veće područje.

Kako većinu vegetacije park-šume Velika i Mala Petka danas čini alepski bor, zbog karaktera monokulture pod stalnim je pritiskom negativnih biotičkih i abiotičkih čimbenika, gdje se naročito ističu klimatske promjene. Klimatske promjene izravno djeluju na štetnike primjerice na kukce, na njihovo preživljavanje, reprodukciju, voltinizam i prostorno širenje. Ulančavanje nepovoljnih čimbenika kao što su klimatske promjene, ekstremna suša povezana sa monokulturom stvaraju uvjete da štetnik primjerice mediteranski potkornjak prelazi iz sekundarnog u primarnog štetnika, odnosno napada i potpuno zdrava stabla. Također, klimatske promjene u smislu aridifikacije na području Mediterana djeluju negativno na domaćina, u ovom slučaju stabla alepskog bora. Suha razdoblja uvelike djeluju na vitalitet i onemogućuju aktivnu obranu stabala od štetnih organizama. Slabe obrambene mogućnosti stvaraju uvjete u kojima sekundarni štetni organizmi imaju uvjete za svoj razvoj. Tipični sekundarni šumski štetnici su potkornjaci, ali uz njih dolaze i patogeni štetnici (najčešće gljive) koje također slamaju vitalitet stabala.

Tijekom ljeta 2019. godine, u park-šumi Velika i Mala Petka pregledom stabala uočeno je smanjivanje zaraze i oporavak oboljelih stabala, stoga se očekuje da se zaraza neće dalje širiti, a da će se zaražena stabla u narednim vegetacijskim sezonama potpuno oporaviti. Međutim, s obzirom na iskustvo istraživača iz Italije nužno je i dalje pratiti stanje da bi se u slučaju pojave novog, ili eventualno jačeg napada štetnika, pokušalo prevenirati daljnje širenje bolesti i sušenja šume alepskog bora, uzrokovano gljivom Sydowia polyspora.

Značajnije efektivne strategije preveniranja i suzbijanja ove bolesti u šumama, parkovima i vrtovima još nisu razvijene, a upotreba fungicidalnih sredstava u većini slučajeva se pokazala neučinkovitom. Međutim pravovremenim uklanjanjem zaraženog materijala i pažljivim planiranjem i provođenjem šumsko-uzgojnih mjera uvelike se može spriječiti pojava i širenje ove bolesti. Radi brze reakcije na eventualnu gradaciju mediteranskog potkornjaka, potrebno je kontinuirano i često nadzirati područje park-šume Velika i Mala Petka te evidentirati broj i poziciju broj sušaca zbog i brze reakcije na možebitni napad mediteranskog potkornjaka, koja uvelike povećava vjerojatnost uspjeha zaštitnih mjera.

Javna ustanova u suradnji s Hrvatskim šumarskim institutom, kao i do sada, poduzet će sve buduće predložene preventivne i šumsko-uzgojne mjere kako bi se očuvala šuma alepskog bora u području park-šume Velika i Mala Petka, jedina preostala zelena oaza i pluća Grada Dubrovnika.